NASTAVNICI, ŠTA VI MISLITE?

Zamislite eksperiment: Agencija za razvoj obrazovanja i inovacija BiH pokreće ambiciozan projekt - eksperimentalno slanje čovjeka iz 2025. godine 500 godina unazad. Gdje ga poslati da doživi najmanji kulturološki šok?

Zamislite sljedeći eksperiment:

Agencija za razvoj obrazovanja i inovacija BiH pokreće ambiciozan projekt – eksperimentalno slanje čovjeka iz 2025. godine 500 godina unazad. Nakon brojnih vijećanja – gdje ga poslati da doživi najmanji kulturološki i tehnološki šok?

Odabir: ŠKOLSKA UČIONICA.

Zašto? Jer je upravo učionica – uz nekoliko sitnih promjena – prostor koji se kroz stoljeća najmanje mijenjao. Tabla, učitelj ispred razreda, učenici u redovima, prenošenje znanja s "one strane stola" na "ovu"…?

Pozivam vas da komentarišete:

Da li je zaista učionica “najmanje promijenjen prostor” kroz stoljeća?
Treba li nas ta “nepromjenjivost” zabrinuti ili inspirisati?
 


Ja sam inspirisana zabrinutošću. 😁Obrazovni sistem vapi za korjenitom promjenom. Ne samo kozmetičkom, nego suštinskom, u svemu: u strukturi predmeta, pristupu nastavi, načinu ocjenjivanja, ulozi nastavnika i statusu učenika. Jer ovako kako sada radimo - proizvodimo formu bez sadržaja, kvalitetnog sadržaja. 
Učionice su često ostaci prošlog vremena, i po izgledu i po načinu rada. U frontalnom načinu nastave, učenici su uglavnom pasivni primaoci informacija, bez podsticaja na kritičko mišljenje, kreativnost i argumentaciju. U takvom sistemu se sve češće zadovoljavamo reprodukcijom znanja, umjesto da njegujemo razumijevanje, povezivanje i stvaranje.
Tehnologija kao jedan od faktora sa najintenzivnijim djelovanjem na naš svakodnevni život, iako sveprisutna, ne rješava ništa sama po sebi. Ona samo pojačava postojeće probleme ako ih ne adresiramo. Umjesto da poboljšava učenje, često narušava fokus, pažnju i dubinu mišljenja, jer ne radimo na razvoju digitalne pismenosti i svrsishodne upotrebe alata.
Uz to, suočavamo se s konformizmom u ocjenjivanju i stalnim snižavanjem kriterija, što urušava smisao škole. Ocjene gube svoju težinu, učenici uče da i bez truda mogu proći, a nastavnici su sve češće stavljeni pred izbor: prilagodi se ili budi “problematičan”. To ruši autoritet nastavnika, demotiviše učenike koji žele više i obesmišljava sistem.
A u pozadini svega toga: politizacija obrazovanja, zastarjeli programi, opterećenje administracijom, manjak stručne podrške i izostanak vizije. Sistem ne potiče rast, ni kod učenika, ni kod nastavnika. Umjesto da gradimo školu budućnosti, mi održavamo školu prošlosti.
Vrijeme je da prestanemo šminkati učionicu i da je počnemo graditi iz temelja. Dekorativna kozmetika bez kvalitetne preparativne njege je kao šminka na umornom licu - prividno lijepo, ali kratkog daha. Učenje mora postati zajednički proces - aktivan, dvosmjeran, raznolik, živ. Učenici moraju razmišljati, preispitivati, stvarati, a ne samo „prolaziti“. A mi, nastavnici, moramo imati prostor i podršku da budemo vođe promjena, a ne čuvari statusa quo. 

Cijenjena kolegice Enida zahvaljujem vam na duboko promišljenom komentaru i probijenom ledu na forumu diskusija. Vaš komentar je snažan i istinito odzvanja s izazovima koje svi prepoznajemo. Slažem se da kozmetičke promjene nisu dovoljne – sistemu su potrebni koraci ka suštinskoj transformaciji. Ipak, vjerujem da promjena počinje upravo u učionici, s nama. Svaki nastavnik koji njeguje radoznalost, postavlja pitanja umjesto da nudi samo odgovore i daje učenicima glas – već gradi novu školu, danas. Inspiracija može doći iz zabrinutosti, ali snagu trebamo crpiti iz mogućnosti da budemo dio rješenja. Promjena je spora, ali moguća – korak po korak, zajedno.

15.05.2025. 11:16

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali