ČITAJMO ZAJEDNO - DA NE OSTANEMO BEZ RIJEČI

Ljubav prema čitanju je najveći dar koji možemo pokloniti djeci, dar koji će ih grijati, tješiti, uvijek iznova uzbuđivati, golicati maštu ,produbljivati emocije, osnaživati misli i beskrajno obogatiti njihov život. Kako su pomogle čarobne naočale ?

ČITAJMO ZAJEDNO - DA NE OSTANEMO BEZ RIJEČI

Prvo ću podijeliti sa vama jednu priču koja me podsjetila na jedan mali projekat koji sam realizovala sa mojim odjeljenjem šestog razreda. Projekat se zvao "ČITAJMO ZAJEDNO".

“Pročitao sam mnogo knjiga, a većinu sam zaboravio, koja je onda svrha čitanja?”

Postavio je pitanje učenik svom učitelju. On mu tada nije odgovorio; međutim, nakon nekoliko dana, dok su sjedili u blizini rijeke, učitelj je rekao da je žedan i zamolio učenika da mu donese malo vode sa prljavom starom cjediljkom koja je bila na zemlji. 

Učenik se zaprepastio, jer je znao da je to zahtjev bez logike. Međutim, nije želio proturječiti svom učitelju i, uzevši cjediljku, počeo je obavljati ovaj apsurdni zadatak. Svaki put kad bi umočio cjediljku u rijeku da odnese vode svom učitelju, voda je iscurila puno prije nego se uspio vratiti do njega. Pokušavao je i pokušavao desetke puta, ali koliko god se trudio trčati brže od obale do svog učitelja, voda je prolazila kroz sve rupe u cjediljki i gubila se putem. Iscrpljen, sjeo je do učitelja i rekao: “Ne mogu donijeti vodu s tim cjedilom; oprosti mi, Učitelju, to je nemoguće i nisam uspio u svom zadatku.”

“Da” - odgovorio je starac smiješeći se – “nisi uspio. No, pogledaj cjedilo, sad blista, čisto je, kao novo je. Voda, koja je curila kroz njegove rupe, očistila ga je.”

„Isto je i kada čitaš knjige” - nastavio je stari učitelj - “ti si kao cjedilo, a one, knjige, su kao riječna voda. Nije važno ako ne možeš zadržati u svom sjećanju svu 'vodu' koju su pustile u tebe, jer će knjige, svojim idejama, emocijama, znanjem, istinom koju pronađeš među stranicama, pročistiti tvoj um i duh, te će te učiniti boljom i obnovljenom osobom. To je svrha čitanja.”

Evo kako smo mi čitali....i kako su đaci prvaci otkrili koliko je ljepote sadržano u pisanoj riječi jednog pisca koji svojim pripovijedanjem slavi djetinjstvo. Njihovi drugari, učenici šestog razreda, Miloš i Nađa, učinili su da bajke "ožive" čitajući ih.  Priča prepuna mašte iz  dječijeg svijeta, otkrila  im je tajnu čarobnih naočala; putovanje jednog usamljenog dječaka u čarobnu šumu u kojoj je otkrio šta znači drugarstvo. Oni, još mali da bi čitali dugačke priče, uživali su slušajući.

 I kada nakon čitanja, kroz razgovor sa njima, shvatite da su djeca na trenutak zaista bila zajedno sa vama dio priče, kada vam kažu da i oni imaju iste čarobne naočale pomoću kojih odlaze na neka mjesta iz njihove mašte, onda postanete srećni. Miloš i Nađa , pokazali su svojim malim drugarima koliko je čitanje zabavno.

Čitanjem zajedno, malim đacima  otkrivamo  bogatstvo pisane riječi i razvijamo njihovu radoznalost i potrebu da i sami što prije počnu sa čitanjem.

I ne zaboravimo – svaki dan bez knjige je kao dan bez sunca!!

PS.

Pretvorite i vi jedan čas odjeljenjske zajednice u "čitanje zajedno". Ako ste "veliki" dogovorite posjetu "malim"...ako ste "mali" zovite u goste "velike" i tražite za poklon da vam pročitaju vašu omiljenu bajku.

 

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali