Kada se učenica/učenik "zagleda" u profesora/profesoricu

Pisat ću o tome šta se dešava kada se učenica zaljubi u profesora (ili čak i obrnuto!), iako znam da bi malo nastavnika/nastavnica javno priznalo zanimanje za ovu temu. Kad temu pogledamo iz šire perspektive, shvatili bismo zašto je tema o zaljubljenosti na relaciji učenica-profesor i obrnuto tabu tema.

Dakle, zamislimo jednog učitelja koji svoj profesionalni vijek provodi na poziciji autoriteta i koji svoj posao obavlja profesionalno u svakom smislu.

Desi li se da je pritom još i zgodan ili privlačan prema bilo kojim kriterijima, on će ponekad biti objekt simpatije ili fantazije učenica (a ponekad i kolegica!). Ono što u svakom trenutku podržavam je da on nikada ne smije zloupotrijebiti svoju moć i položaj, te na bilo koji način kompromitirati svoju važnu ulogu u životu mladih djevojaka.

Sa druge strane, uvijek me zanimalo koliko, kao bića od krvi i mesa, uopće možemo uticati na svoju ljudsku prirodu i priznati sebi da smo i mi (samo) ljudi. Doista, romantična osjećanja se mogu, s vremena na vrijeme, dogoditi u bilo kojoj profesiji (doktor-pacijent, advokat-branjenik, prodavač - kupac), kojoj je blizina između ljudi ključan za posao koji obavlja. Tzv. "zakon blizine".

Sjećate li se hita “Moja zubarka je vrlo zgodna devojka, često idem kod nje mada imam zdrave zube sveee”,...

Kakva god bila dinamika odnosa profesor-učenica, ako postoji i najmanja količina fizičkog interesa i privlačnosti, bilo sa čije strane, to može postati prilično složeno i problematično. Srećom, postoje važne moralne i profesionalne granice koje se ni po koju cijenu ne smiju prelaziti i vjerovatno svi profesori znaju da moraju ostati profesionalni i trudit će se ne preći preko tih granica.

Dakle, šta učiniti ako se učenica zaljubi u profesora? 

Zamislimo hipotetički situaciju u kojoj nam djevojčice iz razreda kojem smo razrednik/ca povjere da se jedna cura iz razreda zaljubila u profesora.

Kako reagirati? Hoćemo li pobliže obratiti pažnju i prepoznati ponašanja koja ukazuju na istinitost njihovih riječi, hoćemo li reći kolegi (koji možda uopće nije svjesan toga!), ili ćemo jednostavno ignorisati “pojavu” i nastaviti raditi svoj posao? Mi biramo.

U svakom slučaju, ako se ta priča pokrene, predlažem na času odjeljenske zajednice razgovor sa svim učenicima. Neka razgovor bude otvoren i neka sadrži sljedeće činjenice koje im se trebaju objasniti.

Naprosto, trebamo im pomoći da shvate svoja osjećanja. Za početak je važno reći da je definitivno normalno imati lijepa osjećanja prema nastavnicima. Normalno je da se u srednjoj školi zanimaju za bilo koga, a kad je taj neko svaki dan ispred njih samouvjeren u načinu rada, strastven prema svom predmetu, razumljivo da će mu se diviti. Ako on još liči na nekog zgodnog lika iz serija, ili pop, ili rok scene, onda je vrlo teško ne (za)voljeti ga.

Ovakva simpatija može biti vrlo teška za priznati drugima, ali saznanje da su “u istom čamcu” bili i drugi, pomoći će im da se osjećaju manje neugodno (sjetimo se svojih osjećanja divljenja prema profesoru i broja osoba kojima smo to povjerili).

Zašto se to dešava?

Inteligencija i smisao za humor, dobra komunikacija, kontakt očima i pohvale za učenje, kod profesora je vrlo pozitivna kvaliteta. Profesori se u svom poslu moraju često nositi sa "ludim" i "nemogućim" situacijama, ostati pribrani i mirni: od kućnih ljubimaca donesenih u školu u ruksacima, do povreda na igralištu ili opijanja na ekskurzijama. Zaljubiti se u takvog jednog profesora znači zaljubiti se u nekog ko je cool i samouvjeren i uvijek spreman i voljan obavljati svoj posao - dakle, zaljubiti se u njih znači voljeti stalno dobru energiju. Ovo je vrijedna i prekrasna kvaliteta, ne samo profesionalno, već i u svakodnevnom životu.
Učitelji su uglavnom sjajni ljudi. Strpljivi. Ne zijevaju kada se djeca žale da ih je neko pokrao. Oni mogu trideset puta ponoviti gradivo dok svi ne upamte. Ok, možda nisu svi profesori takvi, ali ja općenito mislim da su profesori dobri ljudi. Zašto ih ne voljeti?

(Kako sam krenula, zaljubit ću se u samu sebe!)
Zaključujem: najvažnije je reći im da veza između njih i profesora nije moguća. Da je nezakonita, iz vrlo važnih razloga. Da moraju prihvatiti da je simpatija koju osjećaju nešto što će morati ostati jednostrano. 

I što je najvažnije uputiti ih da ne slušaju “savjete” vršnjaka da učine nešto “hrabro”, a krajnje bezumno.

Međutim, šta ako se ipak desi?
Što se tiče samog učitelja, iako je njegov posao svakodnevno bavljenje “hormonalnim ludorijama”, vjerovatno je prilično neugodno kad sazna ili spozna da je neka učenica sjela u prvu klupu (a inače ne sjedi tu) i ima poseban sjaj u očima dok on priča.
Budući da je odrasla osoba u položaju odgovornosti, na njemu je teret da pravilno postupi.

Ili još gore, šta ako ipak i profesor pomjeri tu granicu? Da budem jasna, ne govorim o perfidnoj i perverznoj seksualnoj privlačnosti kakvu osjećaju odvratni pedofili koje mrzim. I za koje bih potpisala vrlo radikalne kazne za njih.

Govorim o ljudskim benignim osjećajima divljenja i simpatije. 

Kao svojevrsna roditeljska figura u toj situaciji postaju zbunjeni i prestrašeni misleći: "Ne bih trebao imati te osjećaje. Sigurno sam loša osoba. " 

I ne pomišlja tražiti savjet od drugih kolega, pa čak i od profesionalaca zbog straha da će zvučati perverzno i ​​neprofesionalno.

Čak i ako se ispostavi da su osjećaji uzajamni, vrijedi preuzeti kontrolu nad njima, budući da u ovakvoj vezi odgovornost u potpunosti leži na odrasloj osobi. A razlog nisu samo godine – to su i različite društvene uloge i zakon. 

No, ipak... kako u mnogim sredinama i kod nas i u svijetu, postoje (bračni) parovi, u kojima je žena bivša učenica (muž bivši učenik - znam na koji par ste pomislili), a on bivši/a profesor/ica, čini se da svoja osjećanja za javnost profesori ostave za kasnije - dok ona ili on završi srednju školu.

A nas ostavi zapanjene!??

Tabu teme o kojima su snimljeni mnogi filmovi. Na linku ispod pogledajte neke naslove

https://www.youtube.com/watch?v=Lvu_2Be68Ds