Zajedno gradimo inkluzivniju školu : Partnerstvo roditelja i nastavnika kroz generacije
Blog donosi priču o radionici koja je okupila bake, majke i učenike u zajedničkom učenju i stvaranju, pokazujući koliko su partnerstvo sa roditeljima i inkluzija ključni za toplu, podržavajuću školsku sredinu.
U vremenu kada je komunikacija između škole i porodice često svedena na formalnosti, kada su umor i pritisak svakodnevice ostavili trag i na prosvjetnim radnicima i na roditeljima, postaje jasno da nam svima nedostaje ono što je suštinsko a to su: topla riječ, razumijevanje, zajedništvo.
Zato sam poželjela da, kroz svoj master rad o partnerstvu roditelja i nastavnika i inkluzivnosti škole, ne pišem samo o teoriji, već da živim ono što vjerujem . Da istinsko partnerstvo počinje kada se međusobno prihvatamo , čujemo I razumijemo.
U školi sam organizovala radionicu u kojoj su učestvovale bake i majke naših učenika. Bake su sa djecom podijelile svoja sjećanja o školovanju u neka davna, skromna ali emotivno bogata vremena. Djeca su slušala pažljivo, upijajući njihove riječi kao najdragocjenije lekcije.
Jedna baka je, dok je pravila lutkicu sa učenicima, tiho rekla: „Nisam znala da i ja sa svojih 72 godine mogu biti dio škole.“ U toj rečenici bila je sažeta suština svega za šta se zalažem, a to je da se svako osjeća dobrodošlo, važno i uključeno.
Svi smo zajedno, podijeljeni u grupe, pravili kolače i kanapee, izrađivali lutkice, crtali i pisali sastave o bakama. Učionica je mirisala na djetinjstvo, smijeh i prisnost. Naučili smo i staru igru “kapanje” običaj sa našeg kraja koji nam je jedna baka pokazala, a djeca prihvatila s oduševljenjem je igraju. I danas je igraju, sa malim izmjenama , kao što to djeca uvijek vole da rade, da smišljaju nova pravila… Sreća i zadovoljstvo koje su donijele bake ispunjavali su našu učionicu još dugo nakon radionice .
U tim trenucima nije bilo granica. Samo podrška, poštovanje i želja da budemo jedni uz druge. To je ona veza koju škola i roditelji danas moraju njegovati. Znam, nije lako. Prosvjetni radnik danas nosi mnogo odgovornostii, stres, borbu s papirologijom, često i osjećaj neshvaćenosti, nažalost poonekad i neprihvaćenosti. Ali ako želimo da budemo istinski oslonac djeci, moramo biti borici i graditi mostove. Ne zbog obaveze, već zbog potrebe. Zbog nas samih...
Ova radionica je bila mali podsjetnik da inkluzija ne počinje i ne završava dokumentom. Ona se živi u razgovoru, druženju, u kolaču, u staroj igri, u osmijehu bake dok gleda unuče kako crta njen portret.
Zato pozivam sve kolege: otvarajmo vrata, osluškujmo, pružimo ruku. Možda je to ono što svima danas najviše treba.

Slične objave
Igra uloga oblik je iskustvenog učenja u kojem učenici preuzimaju dodijeljene uloge, karaktere ili funkcije i stiču snažna iskustva kroz simulirane situacije stvarnog svijeta
Drvo problema je strategija za analizu, odnosno, vizualno prezentiranje problema kroz njegove uzroke i posljedice
Metoda u kojoj nastavnik usmjerava proces čitanja u manjim grupama u cilju razvoja vještine samostalnog čitanja, razumijevanja, analize te kritičkog promišljanja o sadržaju materijala koji se koristi u nastavi.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus. Donec quam felis, ultricies nec,
Kroz učeću aktivnost ,,Moja porodica’’ za djecu i roditelje ,djecu ćemo upoznati sa članovima porodica djece koji čine našu grupu. Desanka Pandilovski i Ivana Dragojlović
Kroz učeću aktivnost “Domaće životinje i korist od domaćih životinja” ponavlja se znanje o životinjama kroz vizuelnu i vokalnu stimulaciju, rad u različitim centrima aktivnosti i kroz zabavnu igricu Zaledi se.
Putovanje u svemir je učeća aktivnost koja upoznaje sa čudima Sunčevog sistema, pruža im mogućnost da prošire svoje vidike, steknu znanja izvan planete Zemlje ukazujući im na njenu jedinstvenost i potrebu za njenim očuvanjem.