Dijalog u Zbornici: Biti nastavnik/nastavnica danas u Kantonu Sarajevo

Dijalog u Zbornici, održan 2.10. povodom Međunarodnog dana nastavnika, omogućio je nastavnicima da podijele svoja iskustva i izazove u profesiji. Istaknuto je da zbornice trebaju biti mjesta susreta i razmjene ideja, što danas nedostaje u školama.

Dijalog u Zbornici: Biti nastavnik/nastavnica danas u Kantonu Sarajevo

Dijalog u Zbornici (prvi u nizu) održan je 2.10. povodom Međunarodnog dana nastavnika. Razgovorima otvaramo prostor za tematiziranje svih elemenata nastavničke profesije, kako bi se od samih nastavnica i nastavnika moglo čuti kako percipiraju svoju profesiju, kako im je svakodnevno na radnom mjestu, šta im nedostaje, šta ih raduje, kako prelaze preko prepreka i tako izgradili zajednicu koja zagovara definiranje jasnih standarda nastavničke profesije. 

Stepovu zbornicu definiramo kao mjesto susreta, razgovora, skupljanja ideja, kao centralnog školskog mjesta i ideje šta zbornice u školama jesu, a danas ih nemamo u tom obliku i trebamo ih graditi jedan je od zaključaka prisutnih na Dijalogu.

 

Očekuje se od nastavnika inovativni rad u skladu sa reformskim procesima u KS, bez podrške kolektiva i glasne te aktivne zbornice koje su zasnovane na profesionalnim zajednicama za učenje. Bez razgovora u školama i u kompletnom obrazovnom sistemu, zajednice nastavnika „razbijaju se“ na grupe i individue sa različitim ciljevima, bez da su dio jedne profesionalne zajednice koja dijeli iste vrijednosti i promišljanja o obrazovanju i nastavi u učionicama. Takav raskol u nastavničkoj zajednici predstavlja pogodno tlo za „manipulaciju“ od nadležnih obrazovnih vlasti. 

Tokom susreta naglašeno je da nastavnici biraju šutnju, plaše se za posao, te je sve manje onih koji imaju intelektualnu hrabrost da odgovorno, profesionalno i hrabro govore o potrebama, zahtjevima i problemima. Među njima se nađu oni koji glasno govore, zajedno sa svojim aktivima pišu i šalju primjedbe, ideje i sugestije na koje ne dobijaju razgovore svjesni odgovornosti koju nastavnici kao javni intelektualci imaju. Sa druge strane, nastavnici odustaju od diskusije jer u njoj ne vide smisao; materijal koji im se daje i na osnovu kojeg trebaju raditi nije ni na nivou za diskusiju. 

Problemi nastavnica i nastavnika su raznovrsni – kreću se od kvalitete nastave nastavničkih fakulteta, reformskih procesa koje se uvode preko noći, izbora direktora, izazova vezanih za zaposlenje nastavnika, (ne)uključivanje nastavnika i djece u procese donošenja odluka koje se tiču njih direktno, politizacija obrazovanja. Na osnovu svega izrečenog, vidljivo je da vlastima interes djeteta nije najvažniji segment obrazovanja –interes djeteta ispada samo floskula koju koristimo da najavimo novu pogrešku ili da se dopadnemo donatorima u projektima. 

 

 

 

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali