Uloga i značaj porodice u ekološkom vaspitanju i obrazovanju
Kada govorimo o porodici odnosno roditeljima, moramo imati u vidu njihovo važno mjesto u individualnom razvoju djece. Djeca su u međuzavisnim odnosima sa roditeljima ali i ostalim članovima porodice od kojih stiču prva iskustva, usvajaju osnovne pojmove, bogate i usavršavaju vještine, razvijaju navike, upoznaju sebe i okolinu, razvijaju određeni pogled na svijet pripremajući se tako za aktivno uključivanje u neposrednu i širu društvenu zajednicu (Tufekčić, 2015).
Polazeći od navedenog s pravom možemo konstatovati i važnost porodice kao činioca ekološkog vaspitanja i obrazovanja. Kundačina (1998) navodi da je njen uticaj trajnog karaktera te činjenicu da se porodici u procesu razvijanja ekološke svijesti učenika ne posvećuje odgovarajuća pedagoška pažnja.
Marija Marković (2017) govori o pozitivnoj i negativnoj ulozi porodice te smatra da pravac izgradnje ekoloških vrijednosti bitno zavisi od nivoa izgrađenosti ovih vrijednosti unutar same porodice. Zanimljivo je navesti i razmišljanje u pogledu polnih razlika gdje se navodi da muškarci imaju veći stepen ekoloških znanja, ali ispoljavaju manji stepen brige, dok žene u većoj mjeri ispoljavaju zainteresovanost za ekološke probleme odnosno iskazuju veći stepen brige za druge kao i altruizam (Stein, 2004, prema Barjaktarović, 2016). Andevski (2006) smatra da se pojedinci koji veći dio svog vremena provedu sa roditeljima u prirodi, kasnije više angažuju u problemima životne sredine, nazivajući to procesom odskočne daske. Proizilazi da samo aktivnim boravkom djece u prirodi možemo ostvariti određenu emocionalnu vezu sa njom, a u cilju razvoja voljne komponente, koju je i najteže ostvariti.
Veoma je značajno i razmišljanje o suprotnosti sela i grada odnosno da utisci o prirodi mogu proizaći iz mjesta stanovanja porodice odnosno da udaljenost prirode od grada može uticati na pozitivniji i kavalitetniji odnos prema njoj, jer se doživljava rjeđe, dok svakodnevni dodir sa prirodom, kako navodi Andevski (2006) ne mora nužno voditi i kvalitetnijem odnosu.
Marković (2017) smatra da roditelji informacijama, znanjima, uvjerenjima, razvijanjem mišljenja te stvaranjem vještina i navika, formiraju racionalnu sferu ekološke svijesti dakle da od ekološke informisanosti roditelja zavisi i ekološka informisanost djece. Ova konstatacija je jako značajna jer je priroda uticaja porodice od velikog značaja za dalji rad u okviru škole.
S obzirom da su odnosi roditelja i škole pretežno svedeni na službene odnose potrebno ih je podići na viši nivo te školu otvoriti prema roditeljima u vidu posjete časovima, zajedničkih izleta, radnih akcija roditelja, učenika i nastavnika, priredbi sa ekološkom tematikom i slično (Stanišić, Đević i Đerić, 2010).
Smatram da bi saradnja porodice i škole, a u cilju razvoja ekološke svijesti , trebala postati svakodnevna praksa, bez prisile i moranja, već izraz volje i želje za dobrobit svih nas. Ovakvim odnosom sa roditeljima direktno utičemo na učenike, jer kako navodi Grandić (1997, prema Branković i Ilić, 2004) djeca mnogo lakše i trajnije prihvataju ponašanja koja neposredno doživljavaju kroz odnos svojih roditelja nego da im se ona verbalno nameću.
Vaspitanje i obrazovanje je dvosmjerni proces, tako da je i uticaj djece na roditelje od izuzetne važnosti, s obzirom da današnja djeca posjeduju viši stepen ekološkog znaja (Stanišić i sar., 2010). Ovdje dolazimo do jako interesantnog zaključka da uticaj porodice u svaremenim uslovima slabi, da predstavlja bitan ali ne i osnovni faktor prenošenja ekoloških znanja, jer primat preuzimaju drugi elementi društvene sredine, pogotovo škola i mediji (Andevski i Kundačina, 2004).
Može se zaključiti da je lični primjer najjače vaspitno sredstvo što porodicu pozicionira među važne faktore ekološkog vaspitanja i obrazovanja ali i da se razvijanju ekološke svijesti mora pristupiti krajnje oprezno sagledavajući porodicu kao jedan širi kontekst.
Slične objave
Igra uloga oblik je iskustvenog učenja u kojem učenici preuzimaju dodijeljene uloge, karaktere ili funkcije i stiču snažna iskustva kroz simulirane situacije stvarnog svijeta
Drvo problema je strategija za analizu, odnosno, vizualno prezentiranje problema kroz njegove uzroke i posljedice
Metoda u kojoj nastavnik usmjerava proces čitanja u manjim grupama u cilju razvoja vještine samostalnog čitanja, razumijevanja, analize te kritičkog promišljanja o sadržaju materijala koji se koristi u nastavi.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus. Donec quam felis, ultricies nec,
Kroz učeću aktivnost ,,Moja porodica’’ za djecu i roditelje ,djecu ćemo upoznati sa članovima porodica djece koji čine našu grupu. Desanka Pandilovski i Ivana Dragojlović
Kroz učeću aktivnost “Domaće životinje i korist od domaćih životinja” ponavlja se znanje o životinjama kroz vizuelnu i vokalnu stimulaciju, rad u različitim centrima aktivnosti i kroz zabavnu igricu Zaledi se.
Putovanje u svemir je učeća aktivnost koja upoznaje sa čudima Sunčevog sistema, pruža im mogućnost da prošire svoje vidike, steknu znanja izvan planete Zemlje ukazujući im na njenu jedinstvenost i potrebu za njenim očuvanjem.