Slobodno pisanje

Slobodno pisanje je tehnika u kojoj učenici pišu neprekidno određeno vrijeme (npr. 5–10 minuta) bez brige o pravopisu, stilu ili strukturi. Cilj je izraziti misli spontano i bez cenzure, često kao reakcija na čitanje, diskusiju ili lično iskustvo.

Slobodno pisanje

Poslije čitanja ili razredne diskusije, učenicima se može pomoći da priberu misli tako da se od njih zatraži da napišu desetominutni sastav služeći se tehnikom slobodnog pisanja. Nastavnik zamoli učenike da pišu deset minuta bez prestanka o nekoj zadanoj temi. Neki nastavnici, stručnjaci za pisanje, tvrde da sam čin pisanja može osloboditi izvore kreativnosti koji se razlikuju od vrsta promišljanja u koja se upuštamo kad planiramo što ćemo napisati (Elbow, 1982). Stoga u tehnici slobodnog pisanja učenici pišu bez prestanka. Ako se ne mogu sjetiti šta bi napisali, neka napišu: „Ne znam šta bih napisao“. Cilj je kontinuirano pisati bez ponovnog čitanja, pregledavanja ili kritiziranja.  


Mnogi nastavnici se povremeno posluže slobodnim pisanjem pa kažu učenicima da još jednom pročitaju šta su napisali, odaberu ideje koje najviše obećavaju i napišu novi sastav služeći se tim postavkama kao glavnim temama te da odbace ostale manje važne informacije koje se najčešće jave u slobodnom pisanju.   

PRIMJER PRIMJENE 

Mediha Baručija

Oblast: Prevencija nasilja koje uključuje djecu

Tema: Kazne nasuprot pozitivnom rješenju sukoba

Predmet: Odjeljenska zajednica

Uzrast VII razreda


Šta je potrebno prije primjene

Prije primjene tehnike:

Potrebno je da učenici znaju pravila ponašanja u odjeljenju i svoja osnovna prava i obaveze.
Potrebno je da su naučeni da rade u grupi i da su i do sada radili vježbe kritičkog mišljenja. 
Flipchart za bilježenje

Primjer primjene

U ovom  dijelu časa koristimo tehniku  Slobodno pisanje i učenike zamolimo da opišu jednu stuaciju iz stvarnog života kada su prekršili školska pravila, kako su se tada ponašali i koju kaznu su dobili od škole, odnosno nastavnika. Učenici pišu situaciju 5 minuta. Možemo dati još minut da završe rad.

Zatim učenike podijelimo u grupe od 4-6 učesnike kako bi razmijenili svoja iskustva. Učenicima je potrebno dati napomenu da izbjegavaju upotrebljavati imena učenika iz razreda ukoliko su uključeni u situaciju. Učenicima dajemo oko 10 minuta za razmjenu iskustva o događaju u grupi.  (Kakva je to bila situacija i zašto su prekršili školska pravila i koje su kazne/posljedice imali zbog toga). Kada svi svoja iskustva razmjene u grupi, svaka grupa ima zadatak da napiše listu situacija kada su prekršili školska pravila i listu kazni/posljedica koje su imali zbog navedenog ponašanja.

Učenicima se da napomena  da situacije i kazne napišu u jednoj rečenici (npr. Vrijeđao sam druga u razredu, Ometao sam nastavu, Zakasnio sam u školu i sl.-Morao sam se pismeno izviniti, Nadoknadio sam štetu i sl.)

Zatim učenici imaju zadatak da prodiskutuju koja kazna ima (je imala) smisla, a koja nema. Trebaju dati razloge za to.


Nastavljamo diskusiju sa cijelim razredom:

  1. Da li su situacije kada ste prekršili pravila slične situacijama koje su imali drugi učenici?
  2. U navedenim situacijama, da li si dobio primjerenu kaznu?
  3. Kako si se osjećao?
  4. Ima li drugih rješenja osim kazne?
  5. Možete li dati neke prijedloge?

Tada nastavnik zajedno sa učenicima pravi listu situacija kada su prekršili školska pravila i listu pozitivnog i kreativnog rješenja problema.


Dodatne ideje za primjenu:

Osim liste pozitivnog rješenja sukoba, možemo učenike zamoliti da odglume situacije iz razreda sa pozitivnim, kreativnim rješenjem konflikta. Takođe, kada napravimo ove liste kreativnog rješenja sukoba potrebno je sa učenicima zajedno raditi da se one dosljedno primjenjuju u tom odjeljenu.


Savjeti za nastavnike

Pri korištenju ove metode može biti problem ako učenici ne znaju školska pravila i posljedice kršenja školskih pravila. Također učenici mogu biti zbunjeni ukoliko do sada nisu dosljedno  poštovali  kodeks ponašanja i pravila koja su donijeli zajedno sa nastavnikom, jer tada učenici neće vidjeti smisao da navode primjere pozitivnog rješenja sukoba kada ni do sada nisu imali „problema sa posljedicama ponašanja koje nije u skladu sa školskim pravilima“. Način realizacije potrebno je prilagoditi uzrastu i mogućnostima učenika. 

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali