Ekološko vaspitanje i obrazovanje
Sistem vaspitanja i obrazovanja na svim nivoima, naročito na osnovnoškolskom treba i mora sadržavati elemente ekološkog vaspitanja i obrazovanja, kako bi kontinuirano i svestrano doprinosio prirpremanju i osposobljavanju učenika za život u budućnosti
Ekologija je nauka o uzajamnim odnosima živih bića i njihove životne sredine. Pojam ekologija se danas koristi u dosta širokom i često neispravnom značenju, a najčešće kao sinonim za zaštitu životne sredine, koja je primijenjeni, aplikativni dio ekologije. (EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE NISU SINONIMI!!)
Pod pojmom životna sredina podrazumijeva se sve ono što je izvan cjeline organizma, obuhvatajući kompleks uticaja koji dolaze od nežive prirode i drugih organizama.
Ekološko vaspitanje i obrazovanje predstavlja proces formiranja znanja, svijesti, stavova, vještina i modela ponašanja pojedinca u skladu sa principima zaštite životne sredine, koji promoviše vrijednosti, etiku, holističku i humanističku filozofiju života. Dakle, to je proces u kome se istovremeno razvijaju kognitivne i vaspitne komponente, odnosno svijest i osjetljivost za promjene u životnoj sredini, ljubav prema prirodnom i društvenom okruženju, vrijednosni stavovi, namjera da se djeluje u cilju zaštite i unapređenja životne sredine, vještine uočavanja problema u životnoj sredini, kao i učešće u aktivnostima u rješavanju problema kako na lokalnom tako i na širem, globalnom nivou.
U kontekstu škole cilj ekološkog vaspitanja i obrazovanja svodi se na to da učenici steknu osnovna znanja o stanju životne sredine, razvijaju pravilan i kulturan odnos prema prirodnim objektima te zauzmu lično aktivno učešće u zaštiti ekoloških vrijednosti koje će biti izraz njihove unutrašnje motivacije i pozitivnih stavova.
Dometi ekološkog vaspitanja i obrazovanja treba da budu upotrebljiva i vidljiva znanja, svijest i ekološko poželjno ponašanje i djelovanje pojedinca, čime je obuhvaćena racionalna, emocionalna i voljna strana ličnosti, što je od posebnog pedagoškog značaja kada su u pitanju učenici osnovne škole.
Zadaci ekološkog vaspitanja i obrazovanja su:
1. Razvijanje sposobnosti percipiranja životne sredine,
2. Usvajanje sistema ekoloških znanja,
3. Formiranje vrijedonosnog ekološkog sistema,
4. Formiranje ekoloških navika i
5. Ovladavanje ekološkom kulturom.
Analizom navedenih zadataka možemo konstatovati da su ravnomjerno zastupljene obrazovna i vaspitna komponenta te su samim tim i vrijednosti koje učenik usvoji u toku školovanja iskoristive u svakodnevnom životu.
Razvijanje ekološke svijesti je veoma specifičan i dugotrajan proces u kome bez kontinuiranog rada na sticanju ekoloških znanja, formiranju ekoloških stavova, ekoloških vrijednosti i svakodnevnog praktičnog angažovanja učenika nema ni adekvatnog ostvarivanja cilja ekološkog vaspitanja.
Uloga osnovne škole u razvoju ekološke svijesti navedena je u zadacima Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, član 6 stav 9 koji glasi: "razvijanje ekološke svijesti i svijesti o potrebi očuvanja prirodne i životne sredine". U Republici Srpskoj ne postoji sistematsko sprovođenje ekološkog vaspitanja i obrazovanja, poučavanje se uglavnom svodi na usvajanje činjenica o ekologiji te zagađivanju i zaštiti životne sredine, sa evidentnim zapostavljanjem razvijanja stavova, sistema vrijednosti i vještina, što je vidljivo kroz analizu nastavnih programa, odnosno očekivanih ishoda.
Ulogu škole u ovom kontekstu moramo posmatrati mnogo šire, kao sveukupni kontekst, kroz stil života u školi, vaspitne metode koje nudi kroz nastavu, vannastavne i vanškolske aktivnosti, sa tendencijom premanentnog ostvarivanja svog rada. Nastavne programe treba kreirati tako da odgovaraju različitim potrebama i sposobnostima učenika i u skladu sa zahtjevima i standardima savremenog života. Međutim, škola je dio velikog sistema koji sporo prihvata promjene i sporije mijenja u odnosu na dinamiku promjena savremenog društva.
Smatram da je nastavnike prije svega potrebno osposobiti za realizaciju ciljeva i zadataka ekološkog vaspitanja i obrazovanja uz nezaobilazno naglašavanje važnosti i potrebe integracije ekoloških sadržaja u programe svih nastavnih predmeta. Takođe, neophodno je izvršiti kritičku analizu sopstvenog rada, samoevaluaciju, kao i preuzimanje odgovornosti za promjene u obrazovanju. Ovo zahtijeva kontinuirano stručno usavršavanje nastavnika kao jednog od najbitnijih činilaca cjelokupnog procesa ekološkog vaspitanja i obrazovanja, kao sastavnog dijela savremenog obrazovnog sistema.
Slične objave
Igra uloga oblik je iskustvenog učenja u kojem učenici preuzimaju dodijeljene uloge, karaktere ili funkcije i stiču snažna iskustva kroz simulirane situacije stvarnog svijeta
Drvo problema je strategija za analizu, odnosno, vizualno prezentiranje problema kroz njegove uzroke i posljedice
Metoda u kojoj nastavnik usmjerava proces čitanja u manjim grupama u cilju razvoja vještine samostalnog čitanja, razumijevanja, analize te kritičkog promišljanja o sadržaju materijala koji se koristi u nastavi.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus. Donec quam felis, ultricies nec,
Kroz učeću aktivnost ,,Moja porodica’’ za djecu i roditelje ,djecu ćemo upoznati sa članovima porodica djece koji čine našu grupu. Desanka Pandilovski i Ivana Dragojlović
Kroz učeću aktivnost “Domaće životinje i korist od domaćih životinja” ponavlja se znanje o životinjama kroz vizuelnu i vokalnu stimulaciju, rad u različitim centrima aktivnosti i kroz zabavnu igricu Zaledi se.
Putovanje u svemir je učeća aktivnost koja upoznaje sa čudima Sunčevog sistema, pruža im mogućnost da prošire svoje vidike, steknu znanja izvan planete Zemlje ukazujući im na njenu jedinstvenost i potrebu za njenim očuvanjem.