"Kreativne radionice za učenike u osnovnoj školi i njihovi ishodi"

Kreativne radionice omogućile su učenicima sticanje praktičnih vještina, inkluziju djece iz osjetljivih grupa i jačanje saradnje škole i lokalne zajednice.

"Kreativne radionice za učenike u osnovnoj školi i njihovi ishodi"

Odabir pravog zanimanja i učinjen pravi izbor u životu na raskrsnicama na kojima se svaki čovjek nađe, ključ  je uspjeha ovog plemenitog poziva.Kada se ujutro probudim i ništa mi se ne da, znam da ja određujem hoću li ustati iz kreveta ili ću dan pokušati učiniti zabavnim. I, tada se desi magija.Čarobni osmijeh moje  kćerke riješi sve moje dileme

Za mene djeca su pokretačka snaga  svega što u životu radim. Moj radni dan ne traje osam sati, on traje onoliko koliko je potrebno da djeci u svojoj školi i djeci iz svoje zajednice učinim sretnije i nezaboravno odrastanje koje će pamtiti cijeloga života. Situacija u obrazovanju je takva kakva jeste, nailazimo na različite prepreke, ali to nije razlog da ne istražujem i ne pronalazim nove metode i načine kako da svojim učenicima učinim školu zanimljivom i zabavnom. Želim da im pružim  mogućnosti da uče  i zabave se u isto vrijeme, primjenjujući nove metode u svom radu. Dječiji osmijeh, sreća i povjerenje koje kod učenika gradim to je nešto što me ispunjava i čini sretnom. U mome pedagoškom radu  prije svega mi je važno da djecu slušam ,ohrabrujem i podržavam u svakom momentu vjerujem u njih,  njihove snage i potencijale, jer oni su more prepuna bisera koje mi odrasli  trebamo  prepoznati i pružiti im mogućnost da zasjaje. Moj pokretač, moja snaga  je moje dijete, a čineći lijepe stvari za svoje dijete, činim i za drugu djecu ne samo u svojoj sredini nego i šire, jer izmamiti barem jedan osmijeh u toku dana je neizmjerna sreća i zadovoljstvo za mene.

AUTOR: Alema Bajrović

POLAZIŠTA

 

Radeći  sa djecom predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta primjetila sam da se nadarenoj  djeci  ne pruža dovoljno mogućnosti i aktivnosti  koje će osigurati razvijanje  njihovog talenta.U našoj zajednici takva djeca su  okarakterisana kao djeca koja se teško odgajaju, teško uklapaju u postojeći sistem. Saradnja sa SOS Dječija sela BiH- Goražde  omogućila nam je da u školi provodimo određene aktivnosti  koje  u svoj fokus  prvenstveno stavljaju dijete ( njihove potrebe, prava, odnose idr.).Tako sam i dosla na ideju da u saradnji sa pomenutom organizacijom organizujemo nešto drugačije u našoj školi, da pružimo djeci više mogućnosti  da izraze svoje sposobnosti. Organizovali smo  kreativne radionice koje su  trajale cijelu školsku godinu. Učenici su  putem radionica  učili različite tehnike kao što su  reljefna izrada na aluminiju, dekupaž tehnika i vez sa trakicama.


CILJ I ŽELJENI ISHODI 

Ciljevi:

a)Razvijati nadarenost kod učenika putem drugačijih oblika i metoda rada

b)Omogućiti učenicima da  školu doživljavaju na jedna drugačiji način

c) Razvijati njihove vještine socijalizacije  kroz  radionice

d) Razvijati motoričke sposobnosti kod učenika

e) Razvijati estetske vrijednosti kod učenika

Ishodi:

a)Da učenici  stiču nova znanja putem novih tehnika,  oblika i metoda rada

b)Da učenici  osnovnoškolski period pamte po  lijepim trenucima  i da  razviju korisne vještine

c) Da učenici razviju drugarstvo, da razviju osjećaj za lijepo, osjećaj pripadanja jednoj grupi.

 

 
DETALJAN OPIS REALIZACIJE

Prateći   rast i razvoj učenika u svojoj školi, primjetila sam da djeca žele neke promjene, nešto što će im biti drugačije. Vodeći se tim i želeći im napraviti svaki dan drugačijim, interesantnijim u školi, te da školu doživljavaju kao interesantno i zabavno mjesto za učenje odlučila sam  da pokrenem neke aktivnosti  ZA djecu i SA djecom.

Prvi korak: Obzirom da škole  imaju osnovne materijale za rad, a za sve dodatne aktivnosti, trebaju i dodatna sredstva koja je vrlo teško i nabaviti odlučila sam se da tražim partnere u aktivnostima koje ću realizovati sa djecom. Sa dugogodišnjim partnerima u procesu obrazovanja na našem kantonu SOS Dječija sela BIH –Projekat jačanja porodice Goražde organizovala sam sastanak i predložila da radimo gore pomenute radionice. Znajući da partneri imaju  resurse koji će nama dobro doći, a zajedno ćemo organizovati nešto dobro, kvalitetno i prije svega korisno za djecu odlučila sam se na ovaj korak.

Zajedno smo dogovorili  kako i na koji način uključiti učenike, koji je broj učenika koji će biti obuhvaćen aktivnostima, koliko puta sedmično će se organizovati radionice.Također smo dogovorili da  počnemo sa  radionicom reljefne izrade na aluminijskoj foliji.

Drugi korak: Nakon sastanka  organizovala sam sastanak Vijeća učenika škole, na kojem sam učenicima predstavila plan aktivnosti  koje ćemo organizovati i preko predstavnika u Vijeću učenika obavijestila sve učenike u školi o navedenoj aktivnosti. Prijavilo se 30 učenika koji žele da prisustvuju radionici što je bilo iznad mojih očekivanja.Pružena je mogućnost svim učenicima da se uključe.

Treći korak: Kada smo  izvršili sve tehničke pripreme, krenuli smo sa realizacijom. Učenici su uživali  u novim i kreativnim aktivnostima. Željeli su da po nekoliko sati rade, što je bilo neizvodljivo jer su trebali pohađati nastavu.Radionice sam organizovala prije početka nastave. Uživali su u  radionicama ispoljavajući svoju kreativnost i razvijajući svoj talenat. Učili su o novim tehnikama. Sa ushićenjem su nosili roditeljima da pokažu svoje radove, a onda su neki od njih počeli svoje znanje prenositi i na roditelje. Tokom vikenda djeca su sve više kvaliteno provodili vrijeme radeći na svojim radovima. ( PRILOG 1.)

Četvrti korak: Kada sam uvidjela  vrijednost onog što radim  sa učenicima, koliko su oni zadovoljni, koliko su kreativni, vrijedni, odlučila sam sa partnerima da im uvedemo i nove tehnike: dekupaž tehniku i vez sa trakicama.Uživali su učeći, razvijali su talenat, ispoljavali kreativnost, družili se, učili o disciplini, radu, marljivosti, odgovornosti, davanju podrške drugima. A, sve su to imali putem ovakvih aktivnosti. ( PRILOG 2.)

Peti korak: Vrijedne dječije ruke tokom godine stvarala su prava umjetnička djela koja su krasila i krase hol naše škole.Jedna od aktivnosti  obilježavanja Dana škole bila je izložba radova nastalih tokom radionica.(PRILOG 3.)

Šesti korak: Došao je ljetni raspust i najveća vrijednost onog što su učenici naučili i pokazali, jeste da su prenijeli znanje na druge.Osposobljavali smo ih za nešto, što će im biti korisno u životu.U lokalnoj zajednici smo bili prepoznatljivi i kao rezultat onog što smo  započeli u školi jeste da su se ove aktivnosti proširile na zajednicu. Majke  su od svoje djece naučile pomenute tehnike i  u saradnji sa SOS Dječija sela BIH- Projekat jačanja porodice Goražde, počinju samostalno izrađivati  radove. Posebno mi je  zadovoljstvo   što je projekat koji smo započeli u školi, prenio se na lokalnu zajednicu i rezultat svega je da sada u Ustikolini aktivno djeluje Udruženje žena  koje je samoodrživo.Udruženje između ostalog okuplja žene iz cijele zajednice koje svoje vrijeme kvalitetno provode radeći sa različitim tehnikama, izlažući svoje radove na izložbama prodajnog karaktera obezbjeđuju jedan dio sredstava za rad Udruženja.Sada su prepoznatljivi po svojim radovima koji se prodaju  kao suveniri i ženama iz Udruženja  radionice su postale način života u koji se rado uključuju i djeca. ( PRILOG 4.)

Prodajne izložbe Udruženja veoma su posjećene ,a samim tim obezbjeđuju dobar dio sredstava za funkcionisanje istog. ( PRILOG 5.)

Ono što bih još voljela istaknuti kao posebnu vrijednost jeste da su u radionice bili uključeni  i učenici sa teškoćama u razvoju, te učenici koji dolaze iz rizičnih  i socijalno-depriviranih porodica.

 
EFEKTI; POSTIGNUTI REZULTATI

 

Nakon vrlo uspješnih radionica u školi, svoje znanje smo prenijeli i na druge iz lokalne zajednice, najvažnije jeste da  moja priča traje od 2014. godine pa sve do danas i to je nešto što je najbolji pokazatelj uspješnosti samog projekta.


Dodatni komentari i sugestije drugim nastavnicima koji bi željeli implementirati vašu ideju

Ono što želim poručiti kolegama u odgojno - obrazovnom procesu jeste to da je veoma važno imati želju, snagu i ideju. Kakve mogućnosti želimo pružiti našim učenicima i imamo li jasnu viziju i misiju najplemenitijeg poziva kojim oblikujemo ta divna, mlada bića? Ne trebaju nas sputavati niti finansijska sredstva da bismo realizovali neku od aktivnosti, niti veličina grada ili mjesta iz kojeg dolazimo. Bitna je volja i dobri ljudi kojih imamo širom naše divne domovine.

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali