Kako je oživjela jedna platnena lutka

Već drugu školsku godinu pokušavam dati više prostora pričama o velikim i važnim ženama koje su nepravedno zapostavljene NPP. Jedna velika platnena lutka pomogla mi je da provedem zanimljivu aktivnost, prije bih rekla mali eksperiment.

Kako je oživjela jedna platnena lutka

Već drugu školsku godinu, kao nastavnik bosanskog jezika, književnosti i historije, pokušavam raditi na tome da se važnim i velikim ženama, ženama koje su mijenjale svijet unatoč brojnim preprekama, dadne više prostora u nastavi. Poražavajući su podaci da se u nekim čitankama nalazi samo jedan književni tekst koji je napisala žena ili da je u nekim udžbenicima historije pomenuta samo jedna žena. Pokušavam naći način kako da, u već pretrpan NPP, “ubacim” naučnice, vladarice, aktivistice, ratnice, sportašice. Mislim da to itekako zaslužuju. Jedna od mojih ideja je upravo ovaj, nazvala bih ga, eksperiment sa lutkom koju sam dobila na dar od COI “Step by step”. Inače, lutka za mene ima posebnu emotivnu vrijednost, ali o tome, možda, drugom prilikom.

Naime, lutka je sa mnom dolazila na posao i vraćala se kući dvije sedmice. U početku je djeci bilo čudno, pomalo i smiješno jer, složit ćete se, ne reaguju isto tinejdžeri kao učenici nižih razreda. Ali ja sam željela da oni vremenom, na neki način (ne bukvalno) stvore vezu s njom. Prvi ulasci u svaku učionicu bili su djeci čudni. Ja stavim lutku da sjedne nasuprot učenika i kao da tu  nema ništa čudno, promatram njihovu reakciju dok upisujem čas. 

Poučavam historiju u 12 odjeljenja i bosanski jezik u jednom. Zadatak za svako odjeljenje je bio naoko jednostavan: Ovoj lutki morate dati ime, ali ona treba da nasi ime po nekoj velikoj i važnoj ženi iz prošlosti, a vi treba da se međusobno dogovorite i da mi objasnite zašto ste joj dali to ime. Za zadatak su imali 7 dana uz napomenu da lutka ne može nositi ime žene koja se već spominje u knjigama niti neke o kojoj smo razgovarali na našim časovima. Ovo je svakako zahtijevalo timski rad.

Nastavila sam lutku donositii i vraćati s posla. Učenici su se znali okupljati oko mog auta kada dođem pred školu. Lutka je sjedila na suvazačkom mjestu, vezana pojasom. Prolazile smo skupa kroz hodnike škole na malim odmorima, ulazila je sa mnom u zbornicu na velikom odmoru. Dok hodam hodnikom, a djeca mi idu u susret, samo podignem lutkinu ruku i sva djeca joj “daju pet” ili joj mašu. Ona je zaista oživjela, a onda i dobila nevjerovatna imena, zapravo imena nevjerovatnih žena uz zaista odlične argumente vjerujući da ću ja na kraju izabrati od tih svih imena za nju jedno. No, nisam to učinila. Ja sam joj dala ime Sapfo čim sam je dobila, a djeci za ovo lijepo iskustvo i radost tokom te dvije sedmice, dala sam posebne bonuse. Nisam mogla odabrati pobjedničko ime jer su sva rješenja bila i više nego odlična, pogotovo kada sam ja, po ko zna koji put, učila od njih jer za neke žene ni sama nisam čula. Učenici bi vjerovatno zadatak uradili i bez lutke, ali ovako je bilo mnogo inspirativnije za sve.


Odlična ideja! Volim koristiti lutku u nastavi.

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali