Gradimo školu jer škola gradi nas!
Kad me pitaju zašto baš obrazovanje, sjetim se i onih malih i onih velikih trenutaka koji su me tu doveli. Ovo je priča o nekim od njih.
Stigao je septembar i s njim nova školska godina, a i Belma koja sjedi do mene koja mi kaže „Daj vidi šta nam nastavnici pišu o svojim počecima u obrazovanju na InŠkoli.“ Tako krenemo i mi razgovarati o našim počecima, o tome kako smo došli do toga da se bavimo obrazovanjem i koji su trenuci i ljudi oblikovali naše puteve. Evo moje priče. 😊
Moji prvi koraci vezani za obrazovanje počeli su u Asocijaciji srednjoškolaca u BiH (ASuBiH). Tu sam se kao srednjoškolka prvi put susrela sa obrazovnim temama – od nedostatka toalet papira u mojoj školi, do hodanja po cijeloj BiH i obilazaka škola u kojima sam vidjela u kakvim stanjima se nalaze i kako ih učenici doživljavaju. I sama sam ih tada vidjela kao prostore pune problema, iako sada shvatam da su najveći potencijali za svaki razvoj koji smo mogli da postignemo ležali upravo tu. Osjetila sam na svojoj koži sve boljke sistema – od nastavnika koji te ne podržavaju i koji te smatraju „filozofom“ jer postavljaš važna pitanja, do otežavajućih faktora poput upisa na fakultete gdje su tražili isključivo originalne dokumente. Trudili smo se akcijama, incijativima i organiziranjem mijenjati neke od tih stvari. Sve to me je tjeralo da istražujem i propitujem obrazovanje.
Tada, kao mala Adna, prvi put sam bila i na Sajmu koji je organizirao Step by Step – bilo je to prije skoro deset godina. Tada sam počela pratiti rad Stepa i rekla sebi: „Jednog dana bićeš dio ovog sjajnog tima koji se trudi uraditi sjajne stvari za obrazovanje i koji želi mijenjati obrazovanje u BiH.“
Nedugo nakon toga došao je kraj moje srednje škole. Završile su i sve inicijative u ASuBiHu i trebalo je da odlučim kuda dalje. Odabrala sam pauzu od godinu dana, svoj „gap year“. U toj godini radila sam sa dječakom A. kao njegova, kako bi danas rekli neki učenici, „učiteljica za kući“. Tih godinu dana sa A. bile su onaj push koji mi je trebao. Do tada sam se možda dvoumila da li je obrazovanje zaista moj put, ali tada mi je postalo jasno da jeste.

I tako dolazim na Pedagogiju, na Franje Račkog 1 – a tu prođu tri godine rollercoastera, od entuzijastične studentice sa prve godine koja upija sve, do kritičarke sistema i birokratije Filozofskog odrasla sam mnogo. Zaključila sam da je pedagogija otišla sa Pedagogije, a čitajući profesora Guy Claxtona neumorno sam postavljala pitanje: „Šta je poenta škole?“ – i čekala odgovor koji će me zadovoljiti. Jer škola kakvu sam ja proživjela, a kakvu i danas žive učenici/učenice, nastavnici/nastavnice i roditelji, nije ona koja je to mogla.
Ipak, jedna grupa me podsjetila na važnu krilaticu. U srednjoj školi bila sam dio neformalne grupe Slobodna Zona. Zajedno smo preuređivali park i pokušavali osmisliti prostor koji gradimo za dobro cijele male zajednice oko nas. Tu sam naučila šta je to Zajednica i zašto je važna. Na zidu parka neko je tada ispisao: „Mi gradimo prugu, pruga gradi nas.“ Godinama nakon toga, ekipa iz Škograda iz Srbije pokazala mi je kako su sa djecom ispisali na ulici: „Gradimo školu jer škola gradi nas.“ Tu sam pronašla odgovor na svoje pitanje šta je poenta škole. Moja utopijska škola živi upravo ovu krilaticu.
Da bi takva škola mogla funkcionisati, potrebne su skele koje je/nas drže – potrebna nam je zajednica. U mom obrazovnom putu jedna od tih skela bila je moja pedagogica. Sa njom sam provodila sate u razgovorima o životu i obrazovanju. Bila je i više od pedagogice – kod nje je svaki učenik i svaka učenica imao/imala svoj mali kutak sigurnosti. Jednom mi je napisala poruku u kojoj stoji da, ako ikada bude imala kćerku, željela bi da bude baš kao ja. To je najveća odgovornost i najveća čast koju sam ikada dobila.
Draga moja pedagogice, ja danas drugima želim biti ono što ste vi bili meni. A svima vama želim da InŠkola bude ono što je meni bila Zona, a sada je Step – prostor u kojem pronađete smisao Zajednice.
Zato gradimo školu i ove školske godine, i pustimo joj da i ona gradi nas. 🧡
Slične objave
Igra uloga oblik je iskustvenog učenja u kojem učenici preuzimaju dodijeljene uloge, karaktere ili funkcije i stiču snažna iskustva kroz simulirane situacije stvarnog svijeta
Drvo problema je strategija za analizu, odnosno, vizualno prezentiranje problema kroz njegove uzroke i posljedice
Metoda u kojoj nastavnik usmjerava proces čitanja u manjim grupama u cilju razvoja vještine samostalnog čitanja, razumijevanja, analize te kritičkog promišljanja o sadržaju materijala koji se koristi u nastavi.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus. Donec quam felis, ultricies nec,
Kroz učeću aktivnost ,,Moja porodica’’ za djecu i roditelje ,djecu ćemo upoznati sa članovima porodica djece koji čine našu grupu. Desanka Pandilovski i Ivana Dragojlović
Kroz učeću aktivnost “Domaće životinje i korist od domaćih životinja” ponavlja se znanje o životinjama kroz vizuelnu i vokalnu stimulaciju, rad u različitim centrima aktivnosti i kroz zabavnu igricu Zaledi se.
Putovanje u svemir je učeća aktivnost koja upoznaje sa čudima Sunčevog sistema, pruža im mogućnost da prošire svoje vidike, steknu znanja izvan planete Zemlje ukazujući im na njenu jedinstvenost i potrebu za njenim očuvanjem.