Faktori ekološkog vaspitanja i obrazovanja

Kompleksnost ekološkog vaspitanja i obrazovanja ogleda se u međusobnom djelovanju različitih faktora.

U literaturi se sreću brojne podjele faktora ekološkog vaspitanja i obrazovanja, koji posredno i neposredno utiču na formiranje odnosa učenika prema životnoj sredini.

Najopštija podjela faktora ekološkog vaspitanja i obrazovanja prema Kundačini (1998) jeste podjela na : spoljašnje (sredinske) i unutrašnje činioce (faktori ličnosti).

Kompleksnost ekološkog vaspitanja i obrazovanja se upravo i ogleda u međusobnom djelovanju različitih faktora. Kundačina (2006) primarnu ulogu daje školi i porodici, dok Stanišić (2008, prema Stanišić, Đević i Đerić, 2010) vršnjake smatra veoma značajnim, ali nedovoljno iskorišćenim resursom ekološkog vaspitanja i obrazovanja.

Rangiranjem faktora ekološkog vaspitanja i obrazovanja bave se  Mikanović i Jeftić (2015) i već pomenutim dodaju vannastavne i vanškolske slobodne aktivnosti, mas-medije, dječije organizacije, muzeje, naučne centre, nacionalne parkove i prirodne rezervate, zoološke i botaničke vrtove, istorijska mjesta, građevine, biblioteke i slično. Takođe, navode da društvena sredina predstavlja izuzetno kompleksan sistem, jer u sebi integriše veći broj pojedinačnih faktora te da je veoma važno utvrditi koji faktori i koliko doprinose cilju izgrađivanja ekološki odgovorne ličnosti, uzimajući u obzir da se snaga njihovog djelovanja tokom života može mijenjati i usavršavati.

Na osnovu iznesenih činjenica, možemo izvesti zaključak da se sredinskim činiocima pridaje izuzetan značaj u pogledu uticaja na razvijanje ekološki odgovorne ličnosti.

Slične objave


Dopisivanje

Morate biti prijavljeni da biste ćaskali