AGROTURIZAM KAO DOPUNSKA DJELATNOST PENZIONERA

AGROTURIZAM KAO DOPUNSKA DJELATNOST PENZIONERA
Ferhat Ćejvanović1
Alma Đedović2

Sažetak

Poljoprivredna gazdinstva, s primarnom poljoprivrednom djelatnošću, dobara su osnova za kreiranje raznovrsnih dopunskih sadržaja od kojih posebno znaĉenje ima agroturizam. Pojam agroturizma podrazumjeva prilagodbu poslovanja poljoprivrednih gazdinstava uvoĊenjem smještaja, noćenja sa doruĉkom, organiziranjem kampova, organiziranjem radova ili logorovanja na obiteljskim gospodarstvima.Cjeloživotno uĉenje se odnosi na proces u kojem mogu uĉestvovati osobe u svim životnim periodima kroz sve oblike uĉenja (formalno, neformalno i informalno) te se uĉenje shvaća kao kontinuirani proces. Ukljuĉivost kroz cjeloživotno uĉenje i poduzetnost omogućit će osobama treće životne dobi, koje se još uvijek osjećaju vitalnim i sposobnim za davanje doprinosa društvu, da nemaju nagli prekid radnih obaveza i doprinosa društvu već da postepeno kroz manji obim ostanu involvirani. Dopunska djelatnost je ona aktivnost penzionera koja se obavlja uz već ostvareno pravo na penziju. Na ovakav naĉin se penzionerima daje mogućnost za ostvarivanje dodatnih prihoda, kao i to da upotpuni svoje slobodno vrijeme uz radni angažman. Dopunske djelatnosti na poljoprivrednom gospodarstvu, jesu djelatnosti koje omogućuju bolje korištenje proizvodnih kapaciteta te bolje korištenje rada penzinera i ĉlanova domaćinstva. Ključne riječi: Agroturizam, turistička ponuda, edukacija, cjeloživotno učenje, penzioneri Uvod Za ruralni turizam može se reći da je turistiĉka aktivnost u ruralnom prostoru i da ima razliĉite oblike, znaĉenja i stupanj razvitka u razliĉitim zemljama. Ruralni turizam, kao dio ukupne turistiĉke djelatnosti, posebice je znaĉajan za krajeve bogate prirodnim atraktivnostima kao što su privlaĉni pejzaži, plodne njive s autohtonim poljoprivrednim kulturama, rijeke, jezera i sliĉno. U kombinaciji sa tradicionalnim gostoprimstvom, turistiĉka aktivnost u ovakvim predjelima nudi ugodna iskustva onima koji traže relaksaciju i rekreaciju u mirnom okruženju. Ono što je krakteristiĉno za osobe treće životne dobi je odnos prema životnim promjenama u funkcionisanju, reorganiziranju života, drugaĉijem organizovanju vremena, prihvatanju novih uloga i traženju drugih naĉina djelovanja u društvenom i radnom okruženju. U sluĉaju prilagodbe i davanja mogućnosti olakšavaju se promjene koje karekterišu ovu životnu dob.
Dopunske djelatnosti koje se obavljaju na pojedinom poljoprivrednom gazdinstvu su djelatnosti povezane s poljoprivrednom ili nepoljoprivrednom aktivnosti za koju poljoprivredno gazdinstvo ima sve potrebne resurse. Agroturizam potiĉe razvoj novih turistiĉkih destinacija doprinoseći pri tome posebno razvoju kontinentalnog turizma. Osnovna obilježja ovog oblika turizma jesu upravo ruralna poljoprivredna gazdinstva koja svoju egzistenciju baziraju uglavnom na poljoprivrednoj proizvodnji.

1 Evropski univerzitet „Kallos“ Tuzla i Evropski univerzitet Brĉko distrikt 2 Dipl. pedagog-psiholog, Geštalt psihoterapeut pod supervizijom

Cjeloživotno učenje kao proces u edukaciji penzionera Kako bi pojedinac ostao ukljuĉiv i održiv u društvenom djelovanju neophodno je da društvo u cjelini i zajednica kao manja homogena sredina omogući cjeloživotno uĉenje i poduzetnost za sve, pa tako i za ljude treće životne dobi.
Cjeloživotno uĉenje se odnosi na proces u kojem mogu uĉestvovati osobe u svim životnim periodima kroz sve oblike uĉenja (formalno, neformalno i informalno) te se uĉenje shvaća kao kontinuirani proces. Cjeloživotno uĉenje pozitivno utiĉe na osobe u svim periodima života, a njegova ĉetiri osnovna cilja su: postajanje aktivnim graĊaninom, osjećaj liĉnog zadovoljstva i razvoja pojedinca, društvena ukljuĉenost kroz proces i bolje zaposlenje.3 Savremeno društvo danas promoviše zdrave stilove življenja što se izmeĊu ostalog odnosi i na kvalitetno uĉestvovanje u društvenim tokovima kako kroz rad i društveni doprinos, tako i kroz neformalno obrazovanje i neformalno djelovanje. Cjeloživotno uĉenje i poduzetnost osoba treće životne dobi znatno pospješuje kvalitet njihovog života i osjećaja idaljeg pripadanja u društvu, kroz osjećaj korisnosti koji spada u elementarne segmente kvalitetnog života. Važna je prisutnost mogućnosti cjeloživotnog uĉenja i poduzetnosti iz svih oblasti koje su društveno iskoristive i prilagoĊene osobama treće životne dobi. Ukljuĉivost kroz cjeloživotno uĉenje i poduzetnost omogućit će osobama treće životne dobi,koje se još uvijek osjećaju vitalnim i sposobnim za davanje doprinosa društvu,da nemaju nagli prekid radnih obaveza i doprinosa društvu već da postepeno kroz manji obim ostanu involvirani. Naravno ukoliko oni i sami to žele,zato je važno da društvo ponudi mogućnosti za sve graĊane pa tako i osobe treće životne dobi. Liĉno djelovanje osoba treće životne dobi kroz društveno korisne segmente djelovanja može itekako doprinijeti stvaranju kvalitetnog društva i korisnosti zajednici. Te je stoga važno da ukoliko se pojedinac treće životne dobi idalje osjeća sposobnim da može iskoristi svoj potencijal koji je gradio godinama da mu se da prilika i pruži mogućnost. Poznata je ĉinjenica da je graĊansko djelovanje važano u svakom društvu te je samim tim potrebno raditi na promovisanju aktivnog graĊanstva i stvaranju aktivnosti koje će voditi ka tome. Ovo je jedan od segmenata koji može biti idealna mogućnost za osobe treće životne dobi da budu mentori pri edukaciji mladih ljudi o aktivnom graĊanstvu, kao i da budu idejni kreatori dobrih graĊanskih politika koje će stvarati aktivne graĊane i samim tim bolje društvene sredine. Sve više je prisutna pojava odlaska mladih ljudi iz naše zemlje i samim tim stvaraju se problemi deficita zanimanja ili nezastupljenosti kadrova. To uveliko otežava rad mnogih institucija ili preduzeća. Mobilnost osoba na tržištu rada,koje se još uvijek osjećaju da imaju potencijal u poznoj dobi,itekako može koristiti društvu. Zato je važno da se ostavi mogućnost kroz zakon o radu ili kroz zakonske akte institucija ili preduzeća da mogu uposliti osobe treće životne dobi koje odgovaraju kvalifikacijama koje se traže. Riješili bi se postojeći problemi,poboljšala uĉinkovitost rada jer osobe treće životne dobi imaju radno iskustvo koje itekako doprinosi kvalitetu rada i samim tim njima bi se dala prilika za rad koji bi dao doprinos i njihovom psihiĉkom stanju kao i njihovom poboljšanju finansijske situacije. Poznata je ĉinjenica da su male penzije i samim tim otežani usloviživota penzionera, tako da bi svaki rad koji im se omogući itekako bio za njih vrlo koristan iz više segmenata.
Posebno treba naglasiti znaĉaj za oĉuvanje mozga i moždanih ćelija osoba treće životne dobi sa psihološkog aspekta koji doprinosi održavanju kognitivnih sposobnosti u trećoj životnoj dobi. Starenjem postaje sve teže održavati koncentraciju, pažnju i pamćenje na optimalnomnovou, a poznato je da uĉenje ima blagotvoran uĉinak na mozak te da ljudi s
3Perin, V. i Terihaj, S. (2019) , Cjeloživotno uĉenje unutar institucije. Acta Iadertina, 16 (2), str. 115-130.
višim obrazovanjem imaju manju vjerojatnost od razvoja demencije u starijoj dobi.4 Iz navedenog se može zakljuĉiti da je itekako važno kreirati prilike koje će omogućiti održivost kognitivnih sposobnosti. Karakteristike treće životne dobi se prvenstveno odnose na životne promjene u funkcionisanju,reorganiziranju života,drugaĉijem struktriranju vremena,prihvatanju novih uloga i traženju drugih naĉina djelovanja u okruženju. Zato je posebno važno da se osobama treće životne dobi pruže mogućnosti kroz koje će oni lakše podnijeti sve te promjene koje karekterišu treći životni period. Organizirani obrazovni programi koje jedno društvo može ponuditi može dati novi smisao života osobama treće životne dobi. Itekako je važno smisleno života jer time se odreĊuje smjernice kretanja koje osobe treće dobi trebaju sebi organizirati. Za osobe treće životne dobi je važno zdravo funkcionisanje,pronalaženje svrhe i smisla u svakom danu koji je pred njima kao i sopstveno razumijevanje trenutnog življenja i djelovanja. Da bi mogli staviti svoj život u ovu perspektivu zdravog življenja potrebna im je pomoć,podrška i svakako otvorena zajednica i društvo koje će kreirati mogućnosti za brigu o osobama treće životne dobi. Dodatno obrazovanje a posebno obrazovanje odraslih zauzima visoko mjesto u zapadnoj Evropi. Kao doživotno uĉenje na kome je stavljen akcenat svakom pojedincu se garantira visok kvalitet življenja,dopunska djelatnost,profesionalna funkcionalnost bez obzira na dob, potpomaže finansijsko stanje i pruža se zadovoljstvo osobnom životu i življenju u poznom dobu. Potrebe današnjeg društva nameću da se omoguće prilike za svrsishodan doprinos svakog pojedinca u društvu pa tako i osoba treće životne dobi. S toga se sve veći znaĉaj daje stvaranju kvalitetnih naĉina da djelovanje osoba treće životne dobi uĉinkovito utiĉe i na njih same ali i na društvo u cjelini. Današnje savremeno društvo traži korisnost svakog pojedinca i njegov doprinos razvoju svijeta.
Opravdanost cjeloživotnog uĉenja i poduzetništva osoba treće životne dobi može se pronaći u navodima Špan5, u trećoj životnoj dobi organizirani oblici obrazovanja imaju novi smisao – „njima se zadovoljavaju interesi za koje u radnom životu nije bilo vremena, zadovoljavaju se aktualne potrebe u komunikaciji sa svijetom, društvom, užom zajednicom i samim sobom.“ Treća životna dob može se smatrati idealnim vremenom da se ostvari ono što se nije moglo osvariti u ranijem periodu života ili jednostavno nije bilo vremena da, osobe treće dobi sebi dopuste te prilike zbog obaveza koje su se prirodnim slijedom nametale kao što su porodica ili posao. I ovo je itekako važan argument da društvo omogući programe kroz koje će pojedinac koji pripada trećoj životnoj dobi imati raznovrsne prilike u kojima će moći da uĉestvuje ili ima mogućnosti da ostvari male biznis ideje kroz poduzetništvo za treću životnu dob kao ideju i da doprinos društvenoj zajednici. Osobama treće životne dobi idalje je stalo da su društveno korisne i produktivne, tj. da idalje mogu vidjeti „plodove“ svog djelovanja. Aktivno starenje treba da bude jedna od važnih tema politiĉkog zagovaranja na svim nivoima društveno-politiĉkog djelovanja. I u tome treba vidjeti dobar potencijal za rješavanje odreĊenih problema kao što su odsustvo kvaliteta zbog nedostatka iskustva,zatim demotivisanost mladih ljudi i odsustvo dobrih ideja za održive biznise i odobre poduzetniĉke ideje. Upravo osobe treće životne dobi koje se osjećaju idalje aktivnim i žele da daju svoj doprinos mogu da kroz razne vrste projekata od socijalnih,privrednih,kulturnih i drugih na naĉin da putem mobilnosti iskoriste potencijal koji imaju,iskustvo,znanje,sposobnosti, vještine i sl., i tako utiĉu na razvoj društva ali i na razvoj i motivisanje mladih ljudi u društvu.
Svako ureĊeno,aktivno i produktivno društvo akcenat stavlja na razvoju tržišta rada i njegovom doprinosu. Upravo kroz dopunske djelatnosti, poduzetnost,male biznise osoba treće životne dobi može itekako uticati na poboljšanje tržišta rada. Današnji zahtjevi tržišta rada
4Šimunić M., (2023), Cjeloživotno uĉenje: Više od obrazovanja, Psihologinja otkriva koje su prednosti za ĉovjekov mozak i razvoj, str. 4. 5Špan, M. (1994). Treća životna dob. Priruĉnik za obrazovanje starijih ljudi. Otvoreno sveuĉilište, Zagreb, str.7.
upravo iziskuju iskustvo, predanost i kvalitet koje osobe treće životne dobi mogu pružiti baveći se poslovima koje odgovaraju njihovim individualnim sposobnostima,interesovanjimau okvirima njihove profesije. Sagledavši navedena saznanja,kritiĉka promišljanja,dostupne informacije može se kazati da se pomalo radi na stvaranju mogućnosti za cjeloživotno uĉenje. S tim da je potrebno još puno ulaganja u ovaj segment,kao i edukacije pogotovo osoba treće životne dobi. Dopunska djelatnost kao oblik radnog angažmana penzionera Dopunska djelatnost je ona aktivnost penzionera koja se obavlja uz već ostvareneo pravo na penziju. Na ovakav naĉin se penzionerima daje mogućnost za ostvarivanje dodatnih prihoda, kao i to da upotpuni svoje slobodno vrijeme uz radni angažman. Dopunske djelatnosti na poljoprivrednom gospodarstvu, jesu djelatnosti koje omogućuju bolje korištenje proizvodnih kapaciteta te bolje korištenje rada penzinera i ĉlanova domaćinstva.
Dopunske djelatnosti koje se obavljaju na pojedinom poljoprivrednom gazdinstvu su djelatnosti povezane s poljoprivrednom ili nepoljoprivrednom aktivnosti za koju poljoprivredno gazdinstvo ima sve potrebne resurse. Dopunske djelatnosti penzinera predstavljaju veliki broj novih mogućnosti koje poboljšavaju prihode poljoprivrednom gazdinstvu. Samim njihovim realiziranjem na poljoprivrednom gazdinstvu se dolazi do dodatnog rada, što iziskuje mogućnost za dodatnim zapošljavanjem osim penzinera i mlaĊih ĉlanova vlastite porodice i dodatnim prihodima.6 Poljoprivredno gazdinstvo je organizacijski oblik privrednog subjekta poljoprivrednika kao fiziĉke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede. S tim u vezi su i povezane dopunske djelatnosti, koje se baziraju na korištenju vlastitih ili zakupljenih proizvodnih resursa, uz primjenu znanja i vještina ĉlanova porodice i njihovog zajedniĉkog rada. Na jednom poljoprivrednom gazdinstvu moguće je istodobno obavljati jednu ili više dodatnih-dopunskih radnji. Na jednom gazdinstvu osim osnovne, primarne proizvodnje, mogućeje obavljati veći broj sekundarnih proizvoda kako bi se ostvario što bolji dohodak poljoprivrednog gazdinstva. Dopunska djelatnost penzionera se obavlja u objektima ili na zemljištu kojim raspolaže poljoprivredno gospodarstvo.
Za dopunske djelatnosti proizvodnje poljoprivrednih proizvoda od sirovine dijelom iz vlastite proizvodnje uz kupnju do 50% sirovina od drugih poljoprivrednih gazdinstva radi prerade recimo grožĊa u vino, voća u voćno vino, proizvodnje jakih alkoholnih pića, octa, ostalih alkoholnih pića te proizvodnje piva i drugih proizvoda u procesu primarne poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivredno gazdinstvo mora biti upisano u registar poljoprivrednih gazdinstava kod administrativne jedinice. Važno naglasiti da su dopunske djelatnosti proizvodnje prehrambenih proizvoda od sirovine dijelom iz vlastite proizvodnje i uz kupnju od drugih poljoprivrednih proizvoĊaĉa radi proizvodnje sirupa, sokova, ulja, džemova, pekmeza, hljeba, kolaĉa, tjestenina, sušenog, zamrznutog, konzerviranog voća, povrća i sl., ako i pakovanje, zamrzavanje, sušenje i konzerviranje prehrambenih proizvoda. Kako bi obavljao te djelatnosti penzioner poljoprivrednog gazdinstva mora imati odgovarajuće objekte. U sluĉaju obavljanja nepoljoprivrednih dodatnih djelatnosti na poljoprivrednom gazdinstvu moraju se ispuniti zahtjevi koje nalaže ta djelatnost. Za obavljanje turistiĉkih i ugostiteljskih djelatnosti u koje su ukljuĉene usluge pružanja jela, pića i napitaka, namirnice moraju biti pretežito sa vlastitog poljoprivrednog gazdinstva. U zavisnosti od toga sa ĉim se poljoprivredno gazdinstvo bavi i kakva je njegova dopunska djelatnost, on u posjedu mora imati odgovarajuće resurse. Ukoliko se namjeravaju dodatne djelatnosti odnositi na predavanja o biljkama i njihovom uzgoju ili se tu podrazumijeva sakupljanje samoniklih
6Štula U., (2016), Mogućnost razvoja diversificiranogproizvodnogprograma OPG-a kroz mjere ruralnog razvoja, Završni rad, Sveuĉilište Josipa Jurja Strossmayera, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, str. 5.
biljaka,šumskih plodova itd., za obavljanje takvih djelatnosti oni moraju u svom posjedu imat šumu ili šumsko zemljište. Još jedan važan uvjet za ovu djelatnost jest pribavljanje dozvole za skupljanje šumskih plodova ili drva po šumi ili šumskom zemljištu. Zbog cijena hrane, koje su u proteklih nekoliko godina drastiĉno porasle, brojni su se graĊani odluĉili okrenuti već pomalo zaboravljenim vještinama, odnosno vlastitom uzgoju voća i povrća, što predstavlja dodatnu djelatnost penzionera. Pored navedenog kao dopunska djelatnost penzionera može biti: direktna prodaja, prerada poljoprivrednih proizvoda ljekovitog bilja, gljiva i šumskih proizvoda, prerada drva i proizvoda od drva i pluta, proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala, turizam na poljoprivrenom gazdinstvu (agroturizam), djelatnosti povezane s tradicijskim vještinama i znanjima na poljoprivrednom gazdinstvu, proizvodnja i prodaja energije iz obnovljivih izvora od šumske biomase, stajskog gnojiva, jama za osoku, drugih izvora biomase, izvora vode, vjetra i sunca. Još je moguće pružati usluge u poljoprivredni i šumarstvu korištenjem poljoprivredne i šumske mehanizacije, opreme i ureĊaja. Agroturizam u funkciji dopunske djelatnosti penzionera Prije nego se definira pojam agroturizma u ovom radu, neophodno je naglasiti i pojam rurelnog turizma. Iako se pod pojmom ruralnog turizma nalaze razliĉiti nazivi kao što su : eko-turizam, seoski turizam, agroturizam, turizam na porodiĉnom gazdinstvu, eko-ruralni turizam i sliĉno on u stvari predstavlja koncept turizma koji se realizira na porodiĉnom poljoprivrednom gazdinstvu i koji u kontekstu svoje turistiĉke ponude koristi ruralni prostor.
Treba naglasiti da je evropska federacija ruralnog turizma 2003. godine održala u Španjolskoj prvi evropski kongres o ruralnom turizmu7. Na tom skupu predstavljene su potencijalne mogućnosti i osnovne karakteristike razvoja ruralnog turizma u 23 evropske zemlje. Uĉesnici kongresa su ukazali (kongresu su prisustvovali predstavnici iz 35 zemalja) da je do tada registrirano oko 200.000 subjekata koji su pružali usluge u ruralnom turizmu Evrope i koji su raspolagali smještajnim kapacitetom koji je brojao preko 2.000.000 ležaja. Broj ležaja napoljoprivrednim gazdinstvima koji je tada bio na raspolaganju je 1,5 puta više od kapaciteta cijele Španije koja predstavlja drugu važnu destinaciju Evrope. Procjene su struĉnjaka da smještaj povezan sa ruralnim turizmom privlaĉi godišnju turistiĉku potrošnju od oko 12 milijardi evra. Ako se tome dodaju i multiplikativni efekti turistiĉke djelatnosti procjene tada dostižu cifru od oko 26 milijardi evra. Broj direktno i indirektno zaposlenih se procjenjuje na 500.000. Procjene Svjetske turistiĉke organizacije pokazuju da tražnja za uslugama na poljoprivrednim gazdinstivima u posljednjih 15-tak godina konstantno raste. Najveće stope rasta zabilježene su u nekim od zemalja južne i istoĉne Evrope. Sve veći interes javnosti o održivosti daju dodatni doprinos razvoju ruralnog turizma koji u svojoj osnovi ima održivost kao glavnu komponentu.
U tom kontekstu agroturizam se može definisati kao dio ruralnog turizma a tiĉe se ekonomskih aktivnosti koje predstavljaju koncept turizma koji se realizira na poljoprivrednom gazdinstvu i koji u kontekstu svoje turistiĉke ponude koristi ruralni prostor.Agroturizam potiĉe razvoj novih turistiĉkih destinacija doprinoseći pri tome posebno razvoju kontinentalnog turizma. Osnovna obilježja ovog oblika turizma jesu upravo ruralna poljoprivredna gazdinstva koja svoju egzistenciju baziraju uglavnom na poljoprivrednoj
7. Đurić A., Ćejvanović F., Grgić Z., »Ruralni turizam i poljoprivreda u Brĉko distriktu Bosne i Hercegovine, MeĊunarodni nauĉni skup »Multifunkcionalna poljoprivreda i ruralni razvoj-oĉuvanje ruralnih vrednisti«, Beograd-Beoĉin, Tematski zbornik-knjiga I, 06. i 07. 12 . 2007. Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, 2007, str. 425-430,
proizvodnji. Na taj naĉin se stvara mogućnost da poljoprivredno gazdinstvo višak svojih proizvoda prodaje turistima koji ih posjete. To je jedan od naĉina da poljoprivredno gazdinstvo ostvari i dodatne prihode angažiranjem ĉlanova svog gazdinstva. Ako tome dodamo i mogućnost da kroz najam smještajnih kapaciteta, pružanjem usluga ishrane i drugih vidova pružanja usluga turistima, tada se još više povećava mogućnost stvaranja dodatnih primanja na poljoprivrednom gazdinstvu. Penzioneri tako mogu u okviru poljoprivrdnog gazdinstva uĉestvovati u obavljanju dopunske djelatnosti kroz agroturistiĉku ponudu, baziranu na proizvodima i uslugama poljoprivrednog gazdinstva.
Ruralni predjeli nisu namjenjeni samo poljoprivredno-proizvodnim aktivnostima. Već odavno se stepen društveno ekonomskog razvoja podruĉja odreĊuje na osnovu omjera inteziteta poljoprivredne proizvodnje i upravljanja šumama u odnosu na upotrebu ruralnog podruĉja u druge namjene.8 Uloga poljoprivredne proizvodnje i korištenja proizvoda šumarstva je obrnuto proporcionalna stepenu razvoja. U današnje vrijeme ruralni predjeli postaju glavni nositelji stambenih potreba stanovništva, kroz funkciju poljoprivredne i industrijske proizvodnje, koristeći infrastrukture urbanih podruĉja i prostora za korištenje slobodnog vremena. Kada se govori o ruralnim podruĉjima u BiH treba istaći da 81 % ukupne površine i 61 % njenog stanovništva može se okarakterisati kao ruralno. Po OECD kriterijima podruĉja sa manje od 150 stanovnika po km2 se smatraju ruralnim. BiH posjeduje 143 općine a njih 114 mogu se klasificirati kao ruralna podruĉja ĉiji je ukupni broj stanovnika 2.372.162 (Izvještaj iz oblasti poljoprivrede u BiH za 2007.godinu). Ova jedinstvena definicija ukazuje na jedan aspekt ruralnih podruĉja, ali zanemaruje znaĉajne razlike koje postoje izmeĊu ruralnih podruĉja, kao i znaĉajan doprinos ruralnih resursa društvenim, ekonomskim, turistiĉkim i kulturnim razvojnim procesima. Raznolikost ruralnih podruĉja je znaĉajan element politike ruralnog razvoja, a samim tim razvojem agroturizma. Koncept agroturizma ima znaĉajnu ulogu u održivosti i obnavljanju ruralnih prostora. Veliki znaĉaj agroturizma u lancu održivog razvoja ima da zahvali sposobnosti da valorizira prirodna obilježja i predjel kao ekonomski resurs. Tako organiziran agroturizam se oslanja na principe koje mora da slijedi, a meĊu njima najvažniji su: racionalni odnos prema resursima kojima raspolaže prostor, kontrolirani i dobro planirani razvoj i održivost prirodnog sistema. Ovi principi ĉine danas osnovnu odrednicu pri planiranju i realiziranju razvoja agroturizma na ruralnom podruĉju, a razlog je veliki uticaj agroturizma na lokalno stanovništvo, njihov naĉin života, kulturu, tradiciju, itd. S tim u vezi agroturizam kao dopunska djelatnost dobija na znaĉaju.Agroturizam kao dio ruralnog turizma potiĉe razvoj novih turistiĉkih destinacija doprinoseći pri tomu posebice razvitku kontinentalnog turizma. Osnovna obilježja ovog oblika turizma jesu upravo ruralna poljoprivredna gazdinstva koja svoju egzistenciju baziraju uglavnom na poljoprivrednoj proizvodnji. Na taj naĉin se omogućava da penzioneri kao ĉlanovi poljoprivrednog gazdinstva stvaraju višak svojih proizvoda i prodaju turistima koji ih posjete.To je jedan od naĉina da penzioneri u okviru poljoprivrednog gazdinstva ostvari i dodatne prihode angažiranjem i drugih ĉlanova svog gazdinstva. Ako tome dodamo i mogućnost da kroz najam smještajnih kapaciteta, pružanjem usluga ishrane i drugih vidova pružanja usluga turistima, tada se još više povećava mogućnost stvaranja dodatnih primanja penzionera na poljoprivrednom gazdinstvu.
8Ćejvanović F., Vasiljević Z., Rozman Ĉ., Zarić, M. (2006): Measures for Support of Agricultural and Rural Development in Bosnia and Herzegovina, Proceedings of the 93th Seminar of the EAAE ”Impact of Decoupling and CrossCompliance on Agriculture in the Enlarged EU”, 22-23 September 2006, Czech University of Agriculture Prague, Prague, Czech Republic, pp. 18.
Tako organiziran agroturizam se oslanja na naĉela koje mora da slijedi, a meĊu njima najvažniji su: racionalni odnos prema resursima kojima raspolaže prostor, kontrolirani i dobro planirani razvoj i održivost sistema turistiĉke ponude. Ova naĉela ĉine danas osnovnu odrednicu pri planiranju i realiziranju razvoja agroturizma na ruralnom podruĉju, a razlog je veliki uticaj agroturizma na lokalno stanovništvo, njihov naĉin života, kulturu, tradiciju, itd. Sve ovo navedeno stvara mogućnost da penzioneri se angažuju i svim aktivnostima agroturizma i da kao ĉlan poljoprivrednog gazdinstva uĉestvuje u stvaranju nove vrijednosti i ostvarivanju dodatnih prihoda od obavljanja dopunske djelatnosti agroturizma. Na taj naĉin nemali broj penzionera nastoji pored dodatne zarade i uštedjeti novac koji bi inaĉe potrošili za hranu na tržnici ili u trgovini.
Agroturistiĉka ponuda na poljoprivrednim gazdinstvima ogleda se u pružanju više oblika odmora s korištenjem usluga smještaja, prehrane, pića, zabave, rekreacije, i drugih djelatnosti na poljoprivrednom gazdinstvu. Osnovna djelatnost na poljoprivrednom gazdinstvu je poljoprivreda, a usluge agroturizma se javljaju kao dodatna djelatnost za porodicu penzionera. Stanovnici velikih urbanih središta su željni prirodnog ugoĊaja, zdravog i mirnog svijeta prirode. Ĉisti zrak, pješaĉenje i druge aktivnosti u mirnoj i ugodnoj sredini, vrlo su traženi oblik odmora, kao nadoknada za svakodnevni stres toliko prisutan kod stanovnika urbanih predjela. Demonja i Ružić razlikuju slijedeće oblike agroturizma za odmor u9: ruralnoj kući tradicionalne arhitekture; u porodiĉnom ruralnom hotelu; ruralnim sobama i apartmanima tradicionalne arhitekture;ruralnim sobama i apartmanima nove arhitekture; na poljoprivrednom gazdinstvu s eko ponudom. Posebno treba istaknuti da se agroturistiĉka ponuda ogleda i kroz visok stepen razliĉitosti ekosistema i pejzaža, kulturne raznolikosti i uticaja razliĉitih civilizacija sa istoka i zapada, velikom broju originalnih oblika pasmina životinja i sorti biljaka i genetiĉke raznolikosti. Vrijedno je naglasiti da se mogu koristiti iskustva “domaće” proizvodnje gdje su se razvila specifiĉna proizvodnja prehrambenih namirnica (turšija, “kisele” zimnice, osvježavajući napitci, pekmezi, bestilji...) i alkoholnih pića (lozovaĉa, rakija “šljivovica”, pivo od jeĉma i hmelja, sokovi od domaćih jabuka, krušaka, šljiva...). Poljoprivredno gazdinstvo je turistiĉki privlaĉno ako ima odgovarajuće poljoprivredno zemljište uz stambeni objekt ima privredne zgrade gdje može omogućiti uvid u poljoprivrednu proizvodnju. To se ogleda kroz tradiciju u proizvodnji mlijeĉnih proizvoda od kvalitetnog mlijeka krava, ovaca i koza. Pored navedene proizvodnje razliĉitih vrsta mlijeĉnih proizvoda, treba naglasiti da su raznoliki tradicionalni proizvodi pekarstva, proizvoda od voća, povrća i grožĊa, koji su nastajali u razliĉitim kulturnim sredinama kroz dugu multikulturnu tradiciju zajedniĉkog života. Sve ovo navedeno se može definisati kao dodatna i dopunska djelatnost ponzinera u agroturizmu, sve to kroz aktivnosti turistiĉke ponude na poljoprivrednom gazdinstvu. Navedene dopunske i dodatne aktivnosti penzionera se ogledaju u rekreacijsko-edukukacijskim sadržajima, kroz posjete pojedinim poljoprivrednim gazdinstvima, organiziranju škola u prirodi, edukacijski programi za mlade koristeći iskustvo penzinera i aktivni sadržaji na poljoprivrednom gazdinstvu za odreĊene grupe studenata. Nadalje vrijedno je istaknuti turistiĉke aktivnosti sportsko–rekreacijskog sadržaja. Na ruralnim lokalitetima mogu se organizirati odreĊene aktivnosti za turiste kao što su: jahanje, paragliding, ekstremni sportovi, vožnja biciklom, šetnje u prirodi, trim staze, razne vrste sportskih aktivnosti, lov, ribolov,vožnje qvadrovima itd.
Posebno se mogu izdvojiti turistiĉke aktivnosti gastronomske ponude. Tradicionalni proizvodi na poljoprivrednom gazdinstvu se ogledaju u proizvodnji i ponudi domaćih rakija, vina, sokova, mesnih proizvoda (teleći, svinjski, ovĉiji, koziji, jareći, jagnjeći,...), domaćih
9Demonja D., Ružić P. (2011), Ruralni turizam u hrvatskoj s hrvatskim primjerima dobre prakse i europskim iskustvima, Društvena istraživanja, 20(3 (113))
mlijeĉnih proizvodi, domaćihsirevia, domaćeg hljeba, proizvoda od žitarica, šumskog voća, šljiva, jabuka i sl.
Ovo su samo neke od osnovnih aktivnosti turistiĉke ponude koja se može organizirati u ruralnim predjelima i na poljoprivrednim gazdinstvima. Uz odreĊene kombinacije kvalitet turistiĉke ponude se u svakom sluĉaju može uĉiniti još atraktivnijim.
Zaključak
Starija lica u savremenom društvu još uvijek mogu pripadati dijelu društva koje mogu aktivno uĉestvovati u stvaranju nove vrijednosti. Starija lica (penzioneri) svojim iskustvom i znanjem i spremnošću za usvajanje novih znanja i navika mogu doprinijeti stvaranju novog radnog i životnog ambijenta kroz aktivnosti dodatne i dopunske djelatnosti u proizvodnji trustiĉkih proizvoda.
Vrlo važan segment angažovanosti penzionera jeste i spremnost usvajanja znanja i edukacija u proizvodnji kao i turistiĉkoj ponudi. S tim u vezi proces cjeloživotnog uĉenja doprinosi kvalitetnijoj edukaciji penzionera u svrhu obavljanja dopunske djelatnosti agroturizma. Karakteristike treće životne dobi se prvenstveno odnose na životne promjene u funkcionisanju, reorganiziranju života, drugaĉijem struktriranju vremena, prihvatanju novih uloga i traženju drugih naĉina djelovanja u okruženju.
Kada je rijeĉ o agroturizmu kao dopunskoj djelatnosti penzionera, traba naglasiti da agroturizm podrazumjeva prilagodbu poslovanja poljoprivrednog gazdinstva uvoĊenjem smještaja, noćenja sa doruĉkom, organiziranjem kampova, organiziranjem radova ili logorovanja na poljoprivrenim gadinstvima. Dopunska djelatnost je ona aktivnost penzionera koja se obavlja uz već ostvareno pravo na penziju. Penzioneri tako mogu u okviru poljoprivrdnog gazdinstva uĉestvovati u obavljanju dopunske djelatnosti kroz agroturistiĉku ponudu, baziranu na proizvodima i uslugama poljoprivrednog gazdinstva.
Agroturistiĉka ponuda na poljoprivrednim gazdinstvima ogleda se u pružanju više oblika odmora s korištenjem usluga smještaja, prehrane, pića, zabave, rekreacije, i drugih djelatnosti na poljoprivrednom gazdinstvu.
Treba istaknuti da penzioner kao fiziĉka osoba može u organizacijskom obliku poljoprivrednog gazdinstva obavljati dopunske djelatnosti proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na poljoprivrednom gazdinstvu, kao i proizvodnju neprehrambenih proizvoda i predmeta opće upotrebe na poljoprivrednom gazdinstvu. Pored toga penzineri mogu obavljeti i pružanje ugostiteljskih, turistiĉkih i ostalih usluga na poljoprivrednom gazdinstvu, uz pružanje ostalih sadržaja i aktivnosti na poljoprivrednom gazdinstvu.
Ono što se mogu još odrediti kao dopunske i dodatne aktivnosti penzionera, ogledaju se u rekreacijsko-edukacijskim sadržajima, kroz posjete pojedinim poljoprivrednim gazdinstvima, organiziranju škola u prirodi, edukacijski programi za mlade koristeći iskustvo penzionera i aktivni sadržaji na poljoprivrednom gazdinstvu za odreĊene grupe turista.
Pored toga, ono što može biti produkt dopunske djelatnosti penzionera je direktna prodaja proizvoda, prerada poljoprivrednih proizvoda ljekovitog bilja, gljiva i šumskih proizvoda, prerada drva i proizvoda od drva, proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala, turizam na poljoprivrenom gazdinstvu (agroturizam), djelatnosti povezane s tradicijskim vještinama i znanjima na poljoprivrednom gazdinstvu, proizvodnja i prodaja energije iz obnovljivih izvora od šumske biomase, stajskog gnojiva, jama za osoku, drugih izvora biomase, izvora vode, vjetra i sunca.
Kao dopunska djelatnost penzionera je mogućnost pružanja usluge u poljoprivredni i šumarstvu korištenjem poljoprivredne i šumske mehanizacije, opreme, ureĊaja.
Agroturistiĉka ponuda na poljoprivrednim gazdinstvima ogleda se u pružanju više oblika odmora s korištenjem usluga smještaja, prehrane, pića, zabave, rekreacije, i drugih djelatnosti na poljoprivrednom gazdinstvu. Osnovna djelatnost na poljoprivrednom gazdinstvu je poljoprivreda, a usluge agroturizma se javljaju kao dodatna djelatnost za porodicu penzionera.
Posebno se mogu izdvojiti turistiĉke aktivnosti gastronomske ponude. Tradicionalni proizvodi na poljoprivrednom gazdinstvu se ogledaju u proizvodnji i ponudi domaćih rakija, vina, sokova, mesnih proizvoda (teleći, svinjski, ovĉiji, koziji, jareći, jagnjeći,...), domaćih mlijeĉnih proizvodi, domaćih sirevia, domaćeg hljeba, proizvoda od žitarica, šumskog voća, šljiva, jabuka i sl.
Literatura
1. Baniĉek, Elena (2024), Potreba i potencijal osoba treće životne dobi u Obrazovanju,
Sveuĉilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
2. Rešetar Ĉulo, I. (2014) Zaštita prava starijih osoba u Europi: trenutno stanje, nedostatci
i izazovi. Pravni vjesnik, 30(2). str. 117-135.
3. Ćejvanović F., Vasiljević Z., Rozman Ĉ., Zarić, M. (2006): Measures for Support of
Agricultural and Rural Development in Bosnia and Herzegovina, Proceedings of the 93th
Seminar of the EAAE ”Impact of Decoupling and CrossCompliance on Agriculture in the
Enlarged EU”, 22-23 September 2006, Czech University of AgriculturePrague, Prague,
Czech Republic, pp. 18.
4. Đurić A., Ćejvanović F., Grgić Z., »Ruralni turizam i poljoprivreda u Brĉko distriktu Bosne
i Hercegovine, MeĊunarodni nauĉni skup »Multifunkcionalna poljoprivreda i ruralni
razvoj-oĉuvanje ruralnih vrednisti«, Beograd-Beoĉin, Tematski zbornik-knjiga I, str. 425-
430, 06. i 07. 12 . 2007. Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, 2007, ISBN 978-86-
82121-47-3, COBISS.SR-ID 145178124
5. Đurić A., Ćejvanović F., Mogućnosti razvitka agroturizma u regiji Brĉko distrikta Bosne i
Hercegovine, 43. hrvatski i 3. meĊunarodni sompozij agronoma, Sveuĉiliste u Zagrebu,
Agronomski fakultet, Opatija, 2008, str, 229-233. ISBN 978-953-6135-67-7
6. Perin, V. i Terihaj, S. (2019) Cjeloživotno uĉenje unutar institucije. Acta Iadertina,
16(2). str. 115-130.
7. Zovko A. , (2021), Obrazovni programi u svijetu za treću životnu dob.